Recept za lečenje reume
Recept za lečenje reume 1. U 60 %-nom špiritusu se stave poluosušeni cvetovi arnike (u narodu poznate kao…
Recept za lečenje reume 1. U 60 %-nom špiritusu se stave poluosušeni cvetovi arnike (u narodu poznate kao…
Proja materijal: - 4 jajeta - 2 šoljice mleka (tj. 0.2 l ) - 2…
Plazma snikers kolač materijal: - 4 jajeta - 300 g šećera - 100…
SADRŽAJ
Predgovor
I Uvod Španija na Mediteranu početkom XVII veka
II Zapadni i centralni Mediteran
III Istočni Mediteran
IV Balkansko poluostrvo
V Zaključak
Spisak literature
Kroz konsultacije i u dogovoru sa profesorima sa iste katedre, odlučio sam da tema mog diplomskog rada bude “Mediteranska politika Filipa III“. U skladu sa tim naslovom, nastao je rad koji obrađuje položaj Španije na Sredozemlju krajem XVI i tokom prvih decenija XVII veka, kao i odnose koji su postojali među tadašnjim mediteranskim silama.
Najveći deo potrebnih informacija prikupio sam iz literature: opštih dela posvećenih ranoj modernoj istoriji i monografija vezanih za ovu temu, služeći se, uglavnom, bibliotekom Instituta “Servantes” u Beogradu.
Diplomski rad započinjem predgovorom u kome navodim postupak rada i izbor literature. Uvodni deo biće posvećen položaju Španije na Mediteranu početkom XVII veka i nasleđenim političkim problemima na tom području. Izlaganje u glavnom delu rada je podeljeno na geografske celine: zapadni i centralni Mediteran, istočni Mediteran i Balkansko poluostrvo. Najveći deo je posvećen spoljnoj politici Španije u tom periodu, njenom položaju u Evropi, oružanim i diplomatskim sukobima. Drugi, manji deo, odnosi se na unutrašnju politiku. U zaključnom delu ću izneti svoje utiske nakon proučavanja ove teme i spisak literature koju sam koristio.
Uvod: Španija na Mediteranu početkom XVII veka
nasleđeni problemi – posledice mediteranske politike Filipa II
Početkom XVII veka, Španija se našla usamljena na Mediteranu, bez ikakvih saveznika, suočena sa starim, ali i novim neprijateljima. Bila je to posledica jedne prilično spore, neodlučne, u suštini odbrambene politike, koju je vodila na Sredozemlju od druge polovine XVI veka. Bila je to politika koju su nametale okolnosti, pre svega, unutrašnji problemi, odbrana samog Iberijskog poluostrva i dragocene veze sa posedima u Italiji. Uprkos tome, španski vladari se nisu odrekli ideje koju su im u nasleđe ostavili Katolički kraljevi, da okončaju Rekonkistu na severnoafričkom tlu i Mediteran ponovo učine hrišćanskim.
Na početku svoje vladavine, Filip II je sve snage posvetio borbi sa Osmanskim carstvom za ravnotežu moći, koja je počela da se narušava. Gotovo petnaestogodišnja borba (od 1560. do 1574.) okončana je bez pobednika, ali su španske pozicije bile ozbiljno uzdrmane. Turskim osvajanjem Tunisa i La Golete 1574, ona je potisnuta iz severne Afrike, gde je stvoren čitav niz malih, mahom gusarskih kraljevstava, sultanovih vazala, koja će, ubrzo, postati velika pretnja za sve hrišćanske države. Venecija, najznačajniji saveznik u borbi protiv Osmanlija, bila je oslabljena gubicima i nesposobna da tu borbu nastavi sve do polovine XVII veka. Naprotiv, postala je izrazito antišpanski opredeljena i glavni protivnik u Italiji. Sukobi koji su ponovo izbili u Nizozemskoj i bankrotstvo iz 1575, primorali su Filipa II da odustane od dalje borbe na Mediteranu. Morao se zadovoljiti jednom podnošljivom ravnotežom. Stanje na Sredozemlju, tokom poslednjih decenija XVI veka, moglo bi se opisati kao neka vrsta “hladnog rata“, u kome nijedna strana nije mogla da ospori položaj onoj drugoj. Obe sile su se morale pomiriti sa činjenicom da nijedna od njih neće ostvariti potpunu dominaciju i da će te borbe utrti put onima koji će njihovu prevlast sa tog prostora potisnuti.(1)
Takve okolnosti neminovno su ograničile politiku novog vladara, Filipa III, na Mediteranu. Španija je nastojala da i dalje bude predvodnik i glavna odbrana hrišćanstva. Svakako da u tome ima izvesnog kontinuiteta, ali i stvarnih potreba španske imperije u Evropi, u trenutku kada su druge sile, muslimanske i hrišćanske, počele da narušavaju njenu premoć. Izazovi sa kojima se suočavala na Sredozemlju, koje je i dalje ostalo glavna pozornica evropske politike, zahtevali su nedvosmislene odgovore. Suočena sa postepenim opadanjem svoje moći, Španija je mogla samo delimično na njih da odgovori. Njeni pokušaji su, zapravo, bili samo početak jednog dugog “međuperioda” koji je preobrazio mediteranski prostor tokom XVII veka.
Sukob na Sredozemlju obeležila je želja obe sile, i Španije i Turske, da nametnu svoju prevlast i ospore dominaciju onoj drugoj. Osmansko carstvo uspelo je da, do polovine XVI veka, objedini gotovo čitav istočni deo basena i da pravce daljeg širenja, bar što se tiče pomorskog ratovanja, usmeri na italijansku obalu. Međutim, Osmanlije su oduvek pretpostavljale kopnene napade ratovima na moru i zbog toga, kao i zbog slabosti njihove flote, bili su prinuđeni da sukob sa hrišćanima prepuste severnoafrčkim vladarima.(3) Španija je, pod Karlom V, započela snažan napad, delimično podstaknut i carevim krstaškim žarom. Bila je to široka akcija koja je obuhvatila sve značajne pomorske snage hrišćana na Mediteranu. Uprkos tome, ravnoteža, koja će obeležiti čitav naredni period, postala je vidljiva još za vreme njegove vladavine. Pod Filipom II rat za Španiju dobija, prvenstveno, odbramben karakter. Takav rat uslovio je ne samo njen položaj u Evropi, već i slabost njenih pomorskih snaga u tom trenutku. Još pre dolaska Filipa II na vlast, pozicije hrišćana na Mediteranu bile su ozbiljno ugrožene. Dragut, naslednik Hajrudina Barbarose, preoteo je 1551. od malteških vitezova Tripoli, a 1555. Španija je izgubila još jedno uporište u severnoj Africi, Bugiju.(4) Kako su Alžir i Tunis postali sultanovi vazali, postavilo se pitanje bezbednosti andaluzijske i katalonske obale i značajne veze između Barselone i Đenove, odakle su se novac i ljudstvo upućivali snagama u Nizozemskoj. Trebalo je izolovati severnoafričku obalu. Filip II se, na početku svoje vladavine, posvetio upravo ovom problemu. Španska armada je, 1560, izvršila bezuspešan napad na obalu Tunisa, izgubivši čitavu vojsku i veliki broj brodova. Nakon ove katastrofe, odustalo se od otvorene borbe iz straha da novi poraz ne ostavi iberijske obale potpuno nezaštićene.(5) Osmanski napad na Maltu 1565, bio je prvi znak te duge i ogorčene borbe bez pobednika. Postalo je jasno da Turci ne mogu zavladati centralnim delom Mediterana i odatle uspešno ugroziti njegov zapadni deo koji je, bar za izvesno vreme, ostao pošteđen. Tursko napredovanje na Sredozemlju dostiglo je svoje krajnje granice. Nakon gušenja pobune Moriska u Granadi, 1568 – 1571. i smirivanja Nizozemske, Filip II se ponovo okrenuo očuvanju ravnoteže na mediteranskom prostoru. Zbacivanje njegovog štićenika u Tunisu i novi rat između Venecije i Osmanskog carstva, primorali su Španiju da iznova angažuje svoje pomorske snage i da poslednji put pređe u napad. Lepantska bitka, prva velika pobeda hrišćana nad Osmanlijama, imala je više moralno-psihološke posledice, nego strateške ili političke. Hrišćanska strana nije mogla da iskoristi pobedu, a turska flota je obnovljena gotovo zapanjujućom brzinom. Osmanlije se nisu mogle ugroziti u istočnom delu Sredozemlja. Mir koji je Venecija sklopila sa Portom 1573. i smrt pape Pija V dovele su do raspada Svetog saveza. Sukob između Španije i Turske, koji je nastavljen u severnoj Africi, okončan je osmanskim osvajanjem Tunisa i La Golete, 1574. Pod sultanovom kontrolom sada su se nalazili Tripoli, Tunis i Alžir, kao vazalna kraljevstva. Premda poraženi u otvorenoj bici, muslimani su, na severu Afrike, ipak potisnuli hrišćane i istovremeno označili kraj španske “conquiste” započete još krajem XV veka. Kolaps državnih finansija i novi sukobi u zapadnoj Evropi, onemogućili su Filipa II da se i dalje angažuje na ovom prostoru. Kraljevi poverenici u Carigradu, uspeli su da 1577. sklope sa Portom primirje, koje je obnovljeno tri godine kasnije. Španija se morala zadovoljiti podnošljivom ravnotežom, onakvom kakva je postojala nakon opsade Malte. Bio je to mir pun pretnji, ali koji je trajao sve do narednog veka. Doba ”velikih ratova” na Mediteranu je okončano. Ravnoteža moći i straha postala je stvarna politika.(6)
U velikoj meri se postavlja pitanje: zbog čega nijedna od pomenutih sila nije uspela da ostvari prevlast i pored dugih i iscrpljujućih ratova? Prema teoriji Džona Gilmartina iz 1974. ni Španci ni Turci nisu mogli da potpuno dominiraju Mediteranom jer je svako od njih bio dovoljno snažan da odbrani svoju sferu uticaja. Ratna strategija sistematskog uništavanja ekonomskih resursa protivnika, prisutna u docnijim sukobima na Atlantiku, bila je na Mediteranu potpuno nepoznata. Nijedna od sukobljenih strana nije posedovala vitalne trgovačke puteve na ovom području, osim ako se izuzme ruta koja je spajala Egipat sa Carigradom. Sama upotreba galija dovodila je do toga da se i otvoreni sukobi završavaju bez pobednika. Čak i u slučaju potpune pobede, bilo je gotovo nemoguće osvojiti neprijateljska uporišta, jer se nametala potreba snabdevanja brodova namirnicama, s obzirom da su dugo vremena provodili na otvorenom moru. Zbog toga je glavni strateški cilj bio, ne potpuno uništavanje neprijateljske flote, već osvajanje i zadržavanje što većeg broja uporišta, kako bi se značajan broj galija opremio, zaštitio i rasporedio i kako bi se stvorilo više baza za dalje napade. Upravo su strateške tačke na obalama i ostrvima bila polazišta i cilj svakog novog napada. Prirodni faktori na Mediteranu takođe su uslovljavali način ratovanja. Fernan Brodel je prvi uočio da je, zbog svoje tople klime, oskudnog tla i vegetacije, mediteransko podneblje siromašno resursima. Pomorski ratovi XVI veka morali su se voditi pod ovakvim ograničenjima. Nijedna od pomenutih sila nije bila u stanju da objedini sva neophodna sredstva kako bi do kraja iskoristila svoju pomorsku snagu. Lepantska bitka je najbolje pokazala u kojoj meri su zaraćene strane dovele svoju pomorsku silu do krajnjih granica. Ali je, nakon toga, usledilo povlačenje na ranije položaje. Epoha velikih bitaka je bila okončana. Naredni vek je označio doba opšteg straha i anonimnosti.(7)
U političkom, ekonomskom i vojnom pogledu, XVII vek predstavlja vreme preobražaja mediteranskog prostora. Ovaj “međuperiod”, uslovljen povlačenjem Španije i Turske, glavnih suparnika u prethodnom razdoblju, kao i pomeranjem težišta političkih sukoba na centralnu i zapadnu Evropu, obeležen je pojavom novih činioca, ranije zanemarljivih ili potpuno nepoznatih. Glavnu opasnost za Španiju nisu više predstavljale Osmanlije, već severnoafrički gusari, Englezi i Holanđani.
Uspon berberskih država u XVII veku predstavlja, pomalo ironično, nastavak borbe između Španije i protestantskih sila, koja se sa Atlantika prenela i na Mediteran. Engleski i holandski trgovci, prisutni još od poslednjih decenija XVI veka, postepeno su preuzimali čitavu trgovinu između Levanta, Italije i severozapadne Evrope. Kako su se bavili i gusarstvom, činili su ovo područje izuzetno nesigurnim za plovidbu. Početkom veka, ti “severni pirati” sejali su strah po centralnom Mediteranu, napadajući španske i italijanske brodove. Kao glavna uporišta poslužili su im gradovi na severu Afrike, gde su tamošnjim gusarima preneli tehniku izgradnje novog tipa broda, bertona, manjeg, bržeg i opremljenijeg, koji je ubrzo potisnuo upotrebu galija. Do 1620. severnoafrički muslimani su ovladali tehnikom upotrebe novih brodova i započeli “zlatno doba” berberskog gusarstva. Alžir, najznačajnija severnoafrička luka, postao je jedan od najmoćnijih gradova na Mediteranu, sa preko stotinu naoružanih brodova, koliko se, u tom periodu, procenjivalo. Napadi ovih gusara bili su, uglavnom, vezani za zapadni deo mediteranskog basena, za obale južne Italije, Francuske, katalonsku i andaluzijsku obalu u Španiji, premda su, u više navrata, prelazili Gibraltarski moreuz i pustošili Galiciju, Asturijas i stizali sve do Kanarskih ostrva. Njihovi pohodi, preduzimani radi pljačke i odvođenja robova, sejali su užas po čitavom Mediteranu, pretvarajući ga u “more straha”.(8) Suočena sa ovakvim izazovima, Španija je, početkom XVII veka, bila prinuđena da, i pored unutrašnjih teškoća, organizuje više “kaznenih ekspedicija” protiv gusarskih uporišta na severu Afrike. Obnova pomorskih snaga poverena je Valensiji, Kataloniji i italijanskim dominionima. Do prvog napada španske flote došlo je 1. septembra 1601, kada se eskadra od sedamdeset galija sa deset hiljada vojnika, pod komandom Đan Andreja Dorije, pojavila pred Alžirom. Međutim, bura, koja se iznenada podigla, sprečila je iskrcavanje i primorala španske snage da se povuku na Majorku. Kako su gusari počeli da ugrožavaju Sevilju i trgovačke brodove koji su stizali iz Amerike, u više navrata je dolazilo do sukoba sa Berberima i Turcima nedaleko od Gibraltara. Tako je Pedro de Toledo, markiz od Viljafranke, naneo poraz piratima 1605, a 1613. je to učinio i admiral kantabrijske flote, Migel de Vidazabal. U sukobima protiv muslimanskih gusara najviše se istakao Pedro Telez i Hiron, vojvoda od Osune, potkralj Sicilije i Napulja, koji je, sa italijanskom flotom, između 1610. i 1614. izvršio niz napada na turske i berberske luke: Alžir, Bugiju, Tunis, Bizertu, Aleksandriju i Navarin, dok su Mesina i Malta uspešno branjene tokom 1612.(9) Međutim, ove pobede bile su samo privremene i nisu otklonile pretnju. Tako su 1618. berberski gusari napali obalu Almerije. Španija je 1619. sklopila savez sa Francuskom i Engleskom o zajedničkoj akciji protiv pirata, ali do značajnijih rezultata nije došlo.
Neprijateljstvo sa Osmanskim carstvom je i dalje trajalo, iako do otvorenog sukoba nije došlo. Na samom početku vladavine Filipa III, Turci su u Ugarskoj, za vreme Dugog rata (1593-1606), postigli niz pobeda, čime su još više ugrozili zemlje austrijskih Habzburga i centralnu Evropu. Papa je, sa svoje strane, i dalje podsticao ideju krstaškog pohoda. Španija je, zaista, poslala svoju flotu u istočni Mediteran. Komandant napuljske flote, markiz de Santa Kruz, preduzeo je 1603. napad na ostrva Longos, Patmos i Zakintos kao i na Drač. Sledeće godine ponovo je izvršena ekspedicija na Egejska ostrva i obale Albanije, gde je došlo do pljačkanja luka i uništavanja turskih brodova. Ali su to bili povremeni i izolovani sukobi, bez većih posledica. Oprezna politika španskog kralja i njegovog prvog ministra, vojvode Lerme, ograničila se isključivo na diplomatske pripreme za eventualni rat sa Turcima, tražeći saveznike na svim stranama. O tome koliko je bila iluzorna ideja slamanja osmanske moći, najbolje govore tajni pregovori koje su sa admiralom turske flote, Sinan pašom (poreklom iz đenovljanske porodice Cibala), poveli na Naksosu predstavnici hrišćanskih država, sa ciljem da se podigne opšti ustanak protiv sultana koji bi pomogli car, papa, Filip III i malteški vitezovi. Ali je Sinan pašina pogibija 1605. u ratu sa Persijom, okončala ovaj fantastičan plan. Mnogo ozbiljniji bili su pregovori sa persijskim šahom Abasom I o zajedničkom napadu na Tursku. Čak je 1601. došlo i do uspostavljanja diplomatskih veza. Španija je, ipak, odbacila mogućnost rata sa Osmanskim carstvom, iako su u njemu, nakon smrti sultana Mehmeda III 1603. izbili neredi, a naredne godine započeo dug sukob sa Persijom na Istoku.(10)
Jedan od najsloženijih unutrašnjih problema sa kojim se suočavala Španija krajem XVI i početkom XVII veka bila je integracija muslimanske manjine u njeno društvo. To pitanje postalo je skoro nerazrešivo nakon pobune Moriska u Andaluziji 1568-1570, koja je za posledicu imala njihovo masovno raseljavanje iz kraljevstva Granade, gde su činili prilično celovitu (time verovatno i opasnu) skupinu i preseljenje u unutrašnjost Iberijskog poluostrva: u Kastilju, Ektramaduru, Galiciju, Leon i Sevilju. Nizom zakona, regulisan je život Moriska u novim, većinom hrišćanskim sredinama i onemogućen povratak u oblasti u kojima su ranije živeli.(11) Naročito je Zakon iz 1572, u 23 odredbe, propisivao zabrane vezane za raniju religiju i način života, i obavezivao doseljenike na zajedništvo sa takozvanim “starim hrišćanima”.(12) Međutim, ubrzo se pokazala potpuna nemogućnost asimilacije. Špansko društvo niti je bilo sposobno, niti je želelo da prihvati ovu zajednicu, koja je i dalje ostala na marginama društva, isključena iz svih povlašćenih redova. Između obe skupine vladalo je ogromno nepoverenje. Nakon gušenja pobune i drastičnih mera koje su usledile, moriska manjina je zauvek okrenula leđa hrišćanskom društvu. Podučeni iskustvom svojih predaka, Morisci su hrišćanstvo doživljavali kao stvar koja se, gotovo po pravilu, nametala. Osim toga, sama država ih je smatrala za stalnu političku opasnost. Gotovo neprekidno je isticana njihova mržnja prema vlastima, spremnost na pobunu i veze koje su održavali sa neprijateljima Španije, Turcima, berberskim gusarima i Francuskom. Ove optužbe samo je pojačavala kriza nastala početkom XVII veka. Delovanje Inkvizicije i kazne kojima ih je ona podvrgavala produbili su i učvrstili obostranu mržnju i nepoverenje. Pored ovih psiholoških, postojali su i drugi uzroci. Nesposobnost države i crkve da finansijski i organizaciono potpomognu versko podučavanje Moriska i njihovo uključivanje u postojeću versku zajednicu. Međusobna surevnjivost i podozrivost sveštenstva sputavali su iskrena misionarska nastojanja pojedinaca, čak i nekih visokih prelata, da se versko jedinstvo i ostvari. Fanatizam, nepoznavanje jezika i hrišćanske doktrine, fizička odvojenost od “starih hrišćana” dodatno su onemogućavali približavanje i doprineli da se potpuni izgon nametne kao jedino moguće rešenje.(13)
Ideja o masovnom izgonu nije bila nova. Ona se prvi put javila 1582. ali se zbog finansijskih i spoljnopolitičkih problema kao i zbog protivljenja plemstva, čiji su vazali bili upravo Morisci, nije mogla sprovesti. Početkom vladavine Filipa III, prilike su se izmenile. Veleposedničko plemstvo, grandi, prestali su da ih štite, kada je njihov rad postao skoro neisplativ, a sami plemići postali vezani dugovima za lokalni gradski patricijat. Opšta kriza koja je zahvatila špansko društvo u ovom periodu i duh protivreformacije, podstakli su plimu verske i rasne netrpeljivosti. Pre proterivanja, ukupan broj Moriska iznosio je 325 hiljada (čitava Španija brojala je osam i po miliona stanovnika). Najbrojniji su bili u kraljevini Valensiji, gde su činili 33% stanovništva i u Aragonu, gde ih je bilo 20%. U kraljevini Kastilji, situacija je bila sasvim drugačija, s obzirom da su Morisci činili neznatnu manjinu (samo 100 hiljada od ukupno šest miliona stanovnika). Bili su, mahom, zemljoradnici, posebno u Aragonu i Valensiji, gde su uzgajali izuzetne kulture, kao sto su pirinač ili šećerna trska, ali su bili i zanatlije, u manjoj meri i trgovci.
I pored već donetih odluka o proterivanju (1582. i 1602.), njegovo ostvarenje je odlagano, uglavnom zbog ratova u Evropi, nedostatka trupa, protivljenja plemstva u Valensiji i Aragonu. Na odluku Državnog saveta da, 9. aprila 1609, donese konačnu naredbu o izgonu, uticali su Lerma i državni ministri, dok su je podržali najveći crkveni velikodostojnici Španije, nadbiskup Valensije, Huan de Ribera i glavni inkvizitor, Haime Bleda. Poduhvat je krenuo upravo iz Valensije, gde su Morisci činili skoro trećinu stanovništva. Početkom septembra, započelo je okupljanje trupa iz Italije na severu ovog kraljevstva, da bi 22. septembra 1609. potkralj, markiz de Karasena, objavio kraljevu naredbu o opštem izgonu. Svi zatečeni Morisci, morali su da , u roku od tri dana, napuste svoje domove, ponesu najneophodnije stvari i krenu ka lukama, odakle će biti prebačeni u severnu Afriku. Pravo da ostanu imali su samo dece mlađa od 4 godine, koja će biti poverena na čuvanje hrišćanskim porodicama i šest, uglavnom starijih osoba (na svakih sto domova), koji će novopridošlom stanovništvu pomoći pri obradi zemlje. Prognani su odvedeni u luke Denija, Alikante, El Grao i Vinaroz, odakle su prevezeni u Oran, na alžirskoj obali. Mnogi od njih su stradali od napada tamošnjeg stanovništva. Iste godine doneta je odluka o proterivanju Moriska iz obe Kastilje, Ekstramadure, La Manče i Mursije, a naredne, 1610, iz Aragona i Katalonije. Proterivanje je trajalo, ne bez otpora, sve do 1614. i nastavljeno u Mursiji, na Balearima i na Sardiniji.
Nemoguće je utvrditi tačan broj prognanih, s obzirom da je jedna, prilično nezanemarljiva skupina, ipak uspela da se vrati i stopi sa hrišćanskom većinom, dok je jedan deo ostao skriven još za vreme izgona. Morisci iz Aragona, nekih 40 hiljada, sklonili su se u Francusku. Pretpostavlja se da je konačan broj izmedju 275 i 300 hiljada, od toga samo za Valensiju 170.(14) Gubitak gotovo 4% stanovništva svakako da je imao uticaja, ali se o demografskim i ekonomskim posledicama i dalje vode polemike. Dž. Hamilton je, sa svoje strane, opovrgao tezu da je izgon Moriska jedan od glavnih razloga opadanja Španije u XVII veku, ukazujući da se nedostatak radne snage u Valensiji nije ni osetio, s obzirom da su visine cena i nadnica ostale iste.(15) Nasuprot njemu, Pjer Šoni zauzima potpuno drugačiji stav. On na progon gleda kao na vrhunac opadanja hispano-atlantske konjunkture što je, uz druge faktore, uticalo da se nivo trgovine izmedju Iberijskog poluostrva i Amerike, iz prvih godina XVII veka, više nikad ne obnovi. Za njega je izgon Moriska naneo “konačan udarac sredozemnoj Španiji”.(16)
Izvesno je da se posledice nisu podjednako osetile u svim krajevima. Oblasti na severu su bile potpuno pošteđene. U Kastilji i Kataloniji bile su jedva primetne, pogotovo u najznačajnijim gradskim centrima. Nedostatak stanovništva najviše je pogodio Aragon i Valensiju. A. Lapejre govori nam da su predeli 40 km južno od Ebra potpuno zapusteli, kao i neke oblasti (las comarcas) severno od Alikantea. Uglavnom se radilo o ruralnoj Španiji, ali su i gradske privrede, posebno one u Valensiji, dugo vremena ostale u recesiji. Nove okolnosti su se različito odrazile i na društvene klase. Najmanje su stradali veliki posednici, grandi, koji su ubrzo preuzeli posede proteranih Moriska i započeli politiku naseljavanja hrišćana bezemljaša na zapustelim imanjima. Srednje i sitno plemstvo, svetovni i crkveni posednici, koji su se oslanjali na ionako niske rente koje su im Morisci plaćali, zapravo je ostalo bez prihoda. Privredi perifernih delova španskog kraljevstva trebalo je više od pola veka da se oporavi od ovog udarca, koji sigurno nije predstavljao katastrofu, već samo jedan od mnogih činilaca koji su obeležili “vek opadanja”.
Skoro polovina Apeninskog poluostrva nalazila se pod vlašću Španije: kraljevine Napulj, Milansko vojvodstvo i niz manjih utvrđenja na toskanskoj obali. Bile su to gusto naseljene oblasti, posebno Milano, koje su, uz ostrva Siciliju i Sardiniju, obezbeđivale značajne izvore u novcu, hrani i ljudstvu. Problem odbrane bilo je glavno pitanje između Madrida i njegovih italijanskih dominiona. Nakon 1559. Napulj i Sicilija postali su glavni stubovi odbrane imperije na Mediteranu, premda je finansijski pritisak i dalje podnosila Kastilja.
Očigledno loša španska uprava u Napuljskom kraljevstvu nije ostala pošteđena kritika. Pesnici Marino i Tasoni, kao i politički pisci i mislioci Bokalini i Sarpi prikriveno ili otvoreno su napadali politiku Španije u Italiji, posebno u Napulju. Vrhunac nezadovoljstva predstavljala je tzv.”mesijanska pobuna” iz 1599. jedna u nizu koja će zahvatiti ovo područje tokom XVII veka. Povod za njeno izbijanje bila je glad u Kalabriji, a na čelu joj se našao dominikanski kaluđer Tomazo Kampanela, poznati pisac teoloških i filozofskih dela. Nakon odlaska iz Rima, gde se nalazio u zatočeništvu zbog jeresi, Kampanela se 1598. vratio u Kalabriju, gde je ubrzo svojim proročanstvima i astrološkim predviđanjima o smaku sveta, privukao pažnju svetine, ali i vlasti. Naredne godine, organizovao je zaveru sa ciljem da se zbaci španska uprava u kraljevini i uspostavi republika. Ali su, avgusta 1599, dva zaverenika otkrila njegove planove. Kampanela je, nakon neuspešnog bekstva, uhvaćen i odveden u Napulj, kao i na desetine osumnjičenih. Uspeo je da izbegne smrtnu kaznu, ali je osuđen na doživotno zatočeništvo. U zatvoru je napisao svoje najslavnije delo “Grad Sunca”, u formi poetskog dijaloga, u kojem je opisao modele idealnog društva. Iz zatočenistva je pušten tek 1626.(20)
Epizoda sa Kampanelom pokazala je slabosti španske vladavine u Italiji, upravo u trenutku kada je ona bila najviše ugrožena. Kraljevina Napulj je bila ključna tačka u borbi sa glavnim neprijateljima Španije na Mediteranu i na Apeninskom poluostrvu. Grof de Lemos, potkralj od 1610. do 1616, organizovao je dve pomorske ekspedicije protiv Turaka (1614. i 1615), dok su osvajanja grofa Fuentesa, namesnika Milana, na ligurskoj obali, tokom 1610, učvrstila veze između španskih poseda na severu i jugu Italije. Bio je to presudan momenat, jer su položaj Španije ugrožavali dva protivnika na severu, Savoja i Venecija. Savojski vojvoda, Karlo Emanuel I, ušao je 1612, zbog vojvodstva Monferat, u otvoreni sukob sa milanskim guvernerom.(21) Poražen, bio je primoran da sklopi ugovor u Astiju 1615. po kome je Monferat ostao u posedu Mantove. Astijski ugovor i mir sa Francuskom nisu okončali sukobe u Italiji. Venecija je i dalje ostala glavni, premda pritajeni neprijatelj čitavom sistemu koji je Španija uspostavila na Apeninima i jedina koja je odolevala njenom uticaju. Savez sa savojskim vojvodom i Holanđanima nije otklonio špansku pretnju koja je dolazila sa kopna i mora, preko Milanskog vojvodstva, Napulja i Tirola. Venecija je, 1615, zaratila sa uskocima, balkanskim piratima, koji su svojim pomorskim napadima ugrožavali njenu trgovinu sa Levantom kao i sa austrijskim nadvojvodom Ferdinandom, čiji su podanici bili uskoci. Filip III je podržao svog austrijskog rođaka, premda do rata između Venecije i Španije nije došlo.(22) Sukob je prenet na italijanske dominione. Glavna uloga u ratu sa Mletačkom republikom pripala je novom napuljskom potkralju, Pedru Telez i Hironu, vojvodi od Osune, najupečatljivijoj političkoj figuri tog vremena, koji je, kao upravnik Sicilije i Napulja, uspeo da potpuno obnovi italijansku flotu i da preduzme više uspešnih napada na Mediteranu, uglavnom protiv Turaka. Osuna je priželjkivao sukob sa Venecijom, sa kojom je još od ranije bio u neprijateljstvu, a njegove akcije je podsticao, doduše tajno, i dvor u Madridu. Počevši od 1617, tokom dve i po godine, napuljska flota krstarila je Jadranskim morem, blokirajući ulaz u njega i ploveći sve do Istre. Paralelno sa operacijama na moru, pripremana je i navodna pobuna u samom gradu Veneciji, koju su organizovali agenti potkralja Osune i španskog ambasadora u Republici, Bedmara. Bila je to takozvana “Velika zavera”, koja je Veneciji poslužila kao povod da optuži Španiju da priprema napad na njenu teritoriju, kako bi okupila ostale evropske države protiv nje. Mletačko-holandski savez, sklopljen 1619, primorao je Španiju da pošalje trupe u Trst i da pripremi još jednu eskadru. Rat je, ipak, izbegnut. Republika je uspela da se izmiri sa Španijom i nadvojvodom mirovnim ugovorima, sklopljenim 1619. u Madridu i Viener Nojštatu, Venecija je ostala nezavisna država, i pored nesmanjene španske vlasti u Italiji. Na njen zahtev, Bedmar je, juna 1618, opozvan sa položaja ambasadora, dok su delovanja mletačkih agenata, doprinela da se vojvoda Osuna lažno optuži za izdaju i po povratku u Španiju 1620, uhapsi.
1000 fantastičnih grafita & aforizama
1 Organizacija je neprijatelj improvizacije.
2 Ja obožavam rad. Mogu satima da gledam kako drugi rade.
3 Praznom disku možeš večno pristupati.
4 Ponekad sedim i mislim, a ponekad samo sedim.
5 Ne trčite za ženskama – sudarićete se sa onima što beže.
6 Neka se devojke bave atletikom – maraton u kuhinji.
7 Lake žene vole teške tašne.
8 Ako mi potkrešeš krila, uzjahaću metlu.
9 Sin liči na oca: genetski faktor. Na komšiju: uticaj sredine.
10 Kad ti nisi blizu, nisu mi sve ovce na broju!
11 Ljubio bih te do groba, al' ne daju grobari.
12 Toliko si ružna da moram slepo da te volim!
13 Meseci prolaze, dani lete, a ja neću da imam dete. Trudnica
14 Čovek je naše najveće blago. Ljudožder
15 Zajedno smo jer nam je suđeno. Živimo loše jer nekima još nije suđeno.
16 Biti dovodi do nebiti.
17 Koja je istina u stvari bolja – cela ili gola?
18 Neki stalno govore o stvarima koje ih ostavljaju bez reči.
19 Pojedinačan slučaj je obično nešto veoma retko.
20 Neki ljudi mogu da prate svoje porodično stablo sve do onih koji su na njemu čučali.
21 I bele rade bacaju crne senke.
22 Hoću da se moja deca smeju, ali ne da zrače!
23 U stvarnosti je realnost sasvim drukčija.
24 Razum je naše najveće bogatstvo – ali biti siromašan nije sramota.
25 Grešiti je ljudski, ali je za potpuni haos potreban kompjuter.
26 Bolje sedam puta sa Snežanom, nego jednom sa sedam patuljaka.
27 Prva noć na vešalima je najgora.
28 Nije čudo da je vazduh ujutro tako svež – proveo je celu noć napolju.
29 Ovo je najgora guma koju sam ikad žvakao! Piše na automatu za prodaju prezervativa.
30 Stvaranje sveta bio je prvi akt sabotaže.
31 Jedenje i spavanje su tri najlepše zanimacije.
32 Orkan je samo vetar kojem se žuri.
33 Bolje tenis na posteru nego penis u tosteru.
34 Kad se Kant svukao i pogledao niza se, video je stvar po sebi.
35 Mene je nemoguće opisati, morate me doživeti.
36 Onanija je ljubav po sebi.
37 Onanija je način da svoju sreću uzmemo u sopstvene ruke.
38 Čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe.
39 Život je nasledna bolest.
40 Ljubav je kao med slatka i lepljiva.
41 Ko je ujutro izgužvan, preko dana ima bogate razvojne mogućnosti.
42 Današnji muškarci nisu više ono što nikada nisu bili.
43 Današnje ženske nisu više ono što su nekad bile.
44 Bolje pet do dvanaest, nego nijednu posle jedan.
45 Ljubav je nešto divno – već sam mnogo čitao o njoj.
46 Brak je divna institucija – ali ko voli da živi u instituciji?
47 Ovako lep oktobarski dan nismo imali celog avgusta.
48 'Ja' je centar našeg koordinatnog sistema. Treba da bude označen nulom.
49 Neki piju da zaborave, ali ne zaborave da piju.
50 Neki piju od radosti, neki od tuge, a neki od jutra.
51 Groblja su puna nezamenljivih ljudi.
52 Čovek se probija dok je mlad. Kasnije pazi da se mladi ne probijaju.
53 Karijeristi nemaju prijatelje – oni imaju svoje ljude.
54 Pametni ljudi sebe prilagođavaju svetu, glupi – svet prilagođavaju sebi.
Otuda sav napredak dolazi od glupih ljudi.
55 Provalnici i hirurzi nose rukavice zato da ne bi ostavili tragove.
56 Dve stvari su beskonačne, svemir i ljudska glupost, ali što se svemira tiče nisam potpuno siguran.
57 Kad mi je bilo 14 godina mislio sam da mi je otac idiot. Ali kada sam napunio 21, bio sam zapanjen koliko je stari naučio za 7 godina.
58 Čovekov život se može podeliti u tri razdoblja:
„Moj tata je jači od tvog tate“,
„Ali, tata, ne shvataš ti to“,
„Moj tata je uvek govorio…“.
59 Kada sunce sija, i na groblju je veselo.
60 Umno su nezavisni samo geniji i glupani.
61 Ako novac zaista ne donosi sreću, onda ga vratite.
62 Bio je toliko ružan da je postajao lepši kad se nakreveljio.
63 Živeti je vrlo nezdravo. Ko živi, taj umire.
64 Žene se dele na udovice i na one koje rade na tome!
65 Najtvrdoglaviji je magarac, on je tvrdoglav skoro k'o mazga!
66 Čovek je živo biće organskog porekla!
68 Nije sve tako crno, reče dželat, samo su ti zavezane oči!
69 Amerikanci svoje ljude šalju na Mesec, a mi svoje na mesec i više godina.
70 Kroz moj život prolaze mnoge budale. Samo ja ostajem.
71 Voda je mokra zato što se ribe znoje!
72 Najznačajniji pronalazak je televizor – da njega nema, ne bih znala gde da drzim bočicu sa mastilom.
73 Obožavam banane, ali mi smeta što imaju veliku košticu!
74 Tri zlatna pravila da sačuvate svoje zube:
– čistite ih posle svakog jela,
– idite kod zubara dvaput godišnje i
– ne mešajte se u tuđa posla.
75 Ljudi nisu tako zli kao što se priča. Znao sam književnika koji je punih 20 godina pisao jednu lošu knjigu, a ljudi su je zaboravili za tren.
76 Mnogo puta držao sam razne dijete da bih oslabio. Zatim, s godinama, promenio sam krojača, to je manje zamorno.
77 Kada ti auto pređe brzinu od 100 km/sat, onda više ne voziš, nego gađaš.
78 Vatra, voda, kralj, žena, glupan i zmija kobni su po čoveka ako ih izazove.
79 Mi čekamo dugo očekivanu invaziju. Ribe takođe.
80 Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka.
81 Petnaest minuta pre svoje smrti još je uvek bio živ.
82 Lep kao slučajan susret šivaće mašine i veš mašine u mesari.
83 Ljudi se dele na tri grupe: tipovi, ličnosti i ostali.
84 Čovek je jedina greška prirode.
85 Poseta uvek čini zadovoljstvo – ako ne pri dolasku, onda pri odlasku.
86 Mislim, dakle postojim – reče Mujo i nestade.
87 Sve što je zeleno, to je biologija. Sve što smrdi, to je Hemija.
Sve što ne radi, to je fizika.
88 Dečiji zakon: Nesalomljiva igračka služi za lomljenje ostalih.
89 Gorim od želje da siđem sa lomače.
90 Dok je bilo Tita bilo je i šita.
91 Izgubljena ručna bomba. Porodici nalazača saučešće.
92 Bili smo na autoputu, kad nam puče guma. Ako bude sin, zvaće se Goran.
93 Samo 23 miliona ljudi imaju tu sreću da žive u Jugoslaviji.
Ostali nemaju tu sreću, ali imaju sve ostalo.
94 Moj ljubavni sastanak sa Kim Bejsindžer je polovično uspeo.
Ja sam došao, a ona ne.
95 Izmakao sam mu stolicu… Nije pao. Ostao je da visi.
96 Razlika između buba-švabe i buba-rusa je u ukusu.
97 Najčešća ženska navika je mini-suknja.
Najčešća muška navika je zavirivanje pod najčešću žensku naviku!
98 Ko kaže da se u Engleskoj vozi samo levom stranom?
Vozio sam ja i desnom. Ero s' onoga sveta
99 Da bi se obećanje ispunilo mora da bude prazno.
100 Sve ima svoj kraj, a Hrvatska ima Krajinu!
101 Žene nose visoke štikle da im se jezik ne bi vukao po zemlji.
102 Isterajte zlo iz žena. Uterajte im dobro!
103 Žene se plaše miševa zato što se oni sakrivaju po rupama.
104 Mnoge devojke vole da pokazuju noge, a i šire.
105 Ko pre devojci, sam u nju upada!
106 Devojke su kao saksije. Dok u njih nešto ne stavite služe samo za ukras.
107 Muškarcima niko ne zamera ako im je preko osamnaest. Godine nisu važne!
108 Majmun je sišao sa drveta i rekao:
– Ovo je mali korak za mene, ali veliki za čovečanstvo!
109 Dobra vila mi je ispunila dve želje. Treći put nisam mogao.
110 Možemo li da pređemo sa Vi na tebe?
111 Imao sam dobru ideju, ali je nisam sproveo u telo.
112 Žena je kao voda – ako je niko ne uzburka, počinje da truli – kao bara.
113 Đokici je tek četrnaest, a već mu je devetnaest!
114 Devojke su kao lubenice – najslađe su u sredini!
115 Bio mi je prvi. Otpozadi!
116 Leva noga reče desnoj: Među nama je svršeno!
117 Da mi je ženski mozak bar na mesec dana pa da se odmorim k'o čovek.
118 Deca su naše najveće bogatstvo. I ove godine se očekuje dobar izvoz.
119 Njutn laže. Lake padaju brže.
120 Zla vila je proklela Ružicu da se ubode tek na 18. rođendan!
121 Da bog postoji, na crkvama ne bi bilo gromobrana.
122 Nije važno stići prvi. Važno je stići pre drugog.
123 Čovek je kao slika. Najinteresantniji je kad se otkači.
124 Dragi, da upalim svetlo ako već ne možeš da nađeš.
125 Žene su kao vino – što su starije sve više liče na bure.
126 Najpogubnije je raditi u fabrici municije kao degustator!
127 Poštari se ne štrecaju toliko na reči „RUKE U VIS!“ koliko na povik „PISMO ILI GLAVA!“.
128 Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.
129 Devojka je kao telefon, uvedeš je u stan i ubrzo dobiješ dvojnika.
130 Muškarci su kao žvake. Prvo su slatki, a posle se lepe.
131 Žene u krevetu su jedna veoma raširena pojava.
132 Mene novac i slava ne zanimaju. Zanima me samo novac.
133 Žena je kao novčanica. Što je više u upotrebi – manje vredi.
134 More je sigurno napravila neka žena. Preslano je!
135 Devojke su kao palačinke: treba ih prevrtati da ne zagore!
136 Adame, neka ovo ostane zauvek između nas. Eva
137 U seksu je kao u liftu. Čas gore, čas dole.
138 Prijatelji su kao gromobrani – dok ne počne oluja ne mislimo dovoljno na njih.
139 O čovekovoj sredini najveću brigu vode žene.
140 Prodavačica je bila toliko lepa, da je bilo smešno njeno pitanje: – Šta želite?
141 Znaš li gde se nalazi slepo crevo kod žene? Kad uđeš, levo.
142 Progutao sam tiganj. Ko ne veruje nek opipa dršku.
143 Bistar je. Providi mu se kroz glavu!
144 Kada devojke obuku mini suknje, mladići postaju stidljivi.
Stalno obaraju pogled.
145 Zar moram da ti stalno sto puta ponavljam? – reče centimetar metru.
146 Devojke, pamet u glavu, a dole – šta uleti!
147 U prethodnom životu sam verovatno bila drvo, jer i u ovom svi hoće da se popnu na mene.
148 Civilizacija je kada treći majmun bije ostala dva što se svađaju.
149 Muškarci su kao čokolada. Ako ih mnogo voliš možeš da se zaokrugliš.
150 Sličnost između slona i paradajza je u tome što su oba crvena osim slona.
151 Kad nesto smestiš u memoriju, zapamti gde si to stavio.
152 Ako ti nešto ostane na stolu duže od 15 minuta, već postaješ stručnjak za to.
153 Zaključak je mesto gde si se umorio od razmišljanja.
154 Ako su cipele udobne, ružne su.
155 Bolje je biti dobro obešen nego loše oženjen.
156 Čovekov najbolji prijatelj je šank – na njega uvek može da se osloni!
157 Brak je ono što dolazi POSLE života, a PRE smrti.
158 Oprezan je onaj ko pre grmljavine opere kosu šamponom od koprive.
159 Kosa opada zato što nije zimzelena.
160 Tražim devicu, da odmorim levicu.
161 Ne guzi po travi.
162 Burek je bolji od žene, jer ne vrišti dok ga sečeš.
163 Devojke postaju žene kada duboko u sebi spoznaju čvrst razlog za to.
164 Kad javna kuća časti, gosti NAJEBU.
165 Pogledaj u ogledalo i videćeš da nisi najružniji na svetu.
166 Kada devojka izlazi sa jednim, misli na drugog, a živi sa trećim, možete da se opkladite da će sa četvrtim napraviti petog.
167 Odnos između čekića i eksera je 'boli glava'.
168 Farmeri uživaju kada ulaze u farmerke.
Naročito kada one stenju i zabijaju im nokte u leđa.
169 Ako ne možete da živite jedno bez drugog, venčajte se pa ćete moći.
170 Nesreća je ako vas prijatelj zatekne sa ženom u krevetu.
Sreća u nesreći je ako je ta žena vaša.
171 Kompjuterske igre su bolje od seksa.
Posle igre ne moraš da tuširaš kompjuter.
172 Sve je teže i teže. Ja takođe.
173 Vrhunac gluposti je posaditi čvarak i čekati da nikne prase.
174 Između robota i čoveka nema razlike – obojica dobro rade kad se podmažu.
175 Muškarci su kao encinklopedije: debeli, dosadni i misle da sve znaju!
176 U kojoj prodavnici nameštaja može da se kupi švedski sto?
177 Ubedio sam je u dve reči – zahvaljujući pantomimi!
178 Dva i dva nije četiri kada se nađu dve mačke i dva miša u istoj kutiji!
179 Čujete li buku u ormanu? To moja haljina izlazi iz mode!
180 Ljudi se češu jer dolaze šugava vremena!
181 Spomenici postoje da bi ptice mogle da prave političke grafite!
182 Čovek koji je ustao na levu nogu se prepoznaje po tome što svaki drugi korak čini levom nogom!
183 Revolucija je narodna igra s pevanjem i pucanjem.
184 Kaligula jeste prvi postavio konja za senatora, ali i mi konja za trku imamo.
185 Kada je zavedena diktatura proletarijata, diktator je pao u nemilost.
186 Čovek bez uniforme je kao slon bez čarapa.
187 Ko s đavolom tikve sadi, ne pripada više individualnom sektoru.
188 Ne verujem da će prirodne katastrofe uništiti svet. Ja verujem u nauku.
189 Revolucija – to je ono pravo. Osvežava, a ne goji.
190 Pobeda je čista kao suza, jer mrtva usta ne govore.
191 Naš put je zaista autentičan. Nikome ne pada na pamet da ide njime.
192 Jugoslavija izlazi na Jadransko more. Retko, ali izlazi.
193 Iza nas su velika dela koja će pokolenja pokušati da otplate.
194 Temelji jesu klimavi, ali ostatak građevine puca od čvrstine.
195 Moja zemlja se ne zadužuje bez velike nužde.
196 Sve je glasniji apel da čuvamo šume. Stanje je znači opet kritično.
197 I protivnik je počeo da nam pomaže kada je shvatio šta gradimo.
198 Vidici unutrašnjih organa sežu do rebara.
199 Lažno svedočenje je krivično delo, jer predstavlja mešanje u rad pravosudnih organa.
200 Braća umeju tako da se oslone jedni na druge, da to očas pređe granicu fizičke izdržljivosti.
201 Oni koji se uvlače moraju da znaju dokle mogu da idu.
202 Revolucija teče kao pesma. Svaki čas nas iznenade dobro poznati refreni.
203 Svi smo mi u duši komunisti, a to košta.
204 Klasa na vlasti naučno je dokazala da živimo u besklasnom društvu.
205 Kako će država odumreti uz ovako zdravo rukovodstvo?
206 I treba da nas vode oni koji su najviše lutali. Oni najbolje poznaju teren.
207 Vladajuća piramida ima široku bazu da bi mumije s vremena na vreme protegle noge.
208 Živim spomenicima cela zemlja je postolje.
209 Na greškama se uči, naročito ako ih slavimo kao praznike.
210 Preterali su sa prevaspitavanjem. Umesto crvene dobili su modru osobu.
211 Čovek je naše najveće bogatstvo, a mi bogatstva čuvamo pod ključem.
212 Imao je tako veliku dušu da je hiljade ljudi nosio na njoj.
213 Ne postoji mogućnost otvorenog preloma, naša organizacija garantuje diskreciju u radu.
214 Za one koji se slabo snalaze u knjigama, uvedene su knjižice.
215 Država i ja razlikujemo se pre svega po veličini aparata.
216 Bilo je to u nekoj zemlji seljaka. Uvozili su pšenicu i kukuruz.
217 Amerika i Engleska biće zemlja proleterska.
A gde ćemo se tada zaduživati?
218 Ko jednom na policiji propeva, celog života izlazi na bis.
219 Zahvaljujući napretku nauke, moći ćemo još za života videti smak sveta.
220 Vikao bi narod „Dole lopovi!“, ali nije dozvoljeno podrivati sistem.
221 Nije vođa slep, samo sagledava put iz unutrašnje perspektive.
222 Nema više tabu tema. Pokopane su uz najviše počasti.
223 Skraćeni za glavu po meri su sistema.
224 Kapitalizam je jednom nogom u grobu – već prelazi u socijalizam.
225 Ko kaže da je ovo stranputica, taj pojma nema šta je ćorsokak.
226 Bolje da se sam pravim lud nego da to prepustim drugima.
227 Naprednim ljudima obezebeđeni su stan i hrana, a oni bi hteli i posete da primaju.
228 Ono što narod misli u trenucima iskrenosti, zabranjeno je za mlađe od osamnaest godina.
229 Vlast menja ljude. Osobito lični opis.
230 Muda su organ sa istančanim osećanjem za procep.
231 A kad je vlast potegla svoje argumente, nešto se u meni prelomilo.
232 Štafeta je palica za masovna dejstva.
233 Društvo je naglo krenulo napred. Glave su poletele, a trupine su ostale sa nama.
234 Naši susedi žive na granici ludila.
235 Ako je za ovakav napredak u II svetskom ratu izginulo pedeset miliona ljudi, koliko bismo tek bili napredni da su izginuli svi?
236 Građanin je drug ometen u razvoju.
237 Crveno… to je nama u krvi.
238 Sve smo učinili da buduća pokolenja još dugo pominju ne samo nas, nego i našu familiju.
239 Demokratska država ima ustav, skupštinu, a po potrebi i narod.
240 Nije Sibir na kraju sveta. Reč po reč, i brzo ćete stići tamo.
241 Mrkva je u zemlji crvena, a van zemlje ima drugu boju.
242 Jednima je došao glave, drugima ide na jetru.
U proseku, svima je prirastao za srce.
243 Još jedan čovek je sprečen da izvrši zločin. Osuđen je nevin.
244 Dobro obrađenoj zemlji strašila ne trebaju. Dovoljne su i njihove biste.
245 Filozofi su do sada svet različito tumačili, a radi se na tome da im se usaglase stavovi.
246 Mojoj otadžbini treba oprostiti. Imala je nesrećno detinjstvo.
247 A sedmoga dana Bog se uhvatio za glavu.
248 Toliko je politički podoban, da o moralu nema ni govora.
249 Da nema ljudi od gvožđa, rđa ne bi znala za sebe.
250 Kada revolucija mirno teče, i talog nauči da pliva.
251 Filozofe! Streljački vod postrojen je tebi u čast.
252 Knjige su bačene u vatru. Generalna proba je uspela, pozovite ljude.
253 Zaboravili su ko im je najveći neprijatelj. Opet će morati da biju po sećanju.
254 Ko se dima ne nadimi, taj ne zna šta su demonstracije.
255 Dosta smo učinili za porobljene narode sveta.
Čim nas vide, odmah im postane lakše.
256 Proglašena je amnestija. Zainteresovane puštaju u zatvor.
257 Samoubica je čovek koji je uzeo stvar u svoje ruke.
258 Kako se osećam? Šta ima da se osećam, ja sam lojalan građanin!
259 Sve naše žetve imaju klasni karakter.
260 Život revolucionara nije običan luksuzni život.
To je nešto mnogo, mnogo više…
261 Društvo je napravilo veliki pomak, a uskoro će se znati i u kom pravcu.
262 Možete imati poverenja u mene. Za vreme rata krao sam neprijateljske jabuke.
263 Nije sve tako crno. Beli se dvor.
264 Pronalazak srpa i čekića izazvao je pravu revoluciju.
265 Od gomile postaju široke narodne mase, čim se umeša konjica.
266 Informacije moraju biti dostupne novinarima. U protivnom bi mogle da dopru do javnosti.
267 Sukob inteligencije i vlasti je izmišljen. Nikad inteligencija nije hapsila vlast.
268 Tek kada su snovi revolucionara postali java, otkrili smo da je u pitanju Frojdov pacijent.
269 Tuđinu je trebalo pet vekova da bi uradio ono što smo mi postigli za pet decenija.
270 Lečite se kod nas i umrećete zdravi.
271 Ne samo da smo napravili raj na zemlji, nego i Tantala imamo u izobilju.
272 Radnička klasa je motor revolucije sa unutrašnjim sagorevanjem.
273 Mi smo nacija junaka. To nam je na nervnoj bazi.
274 Ne možemo se osloboditi nesposobnih. Njihove zasluge su najveće.
275 Da je pas najbolji čovekov prijatelj, mišljenje je čoveka, a ne psa.
276 Kada su svi na liniji, linija se ne vidi.
277 Ne sahranjujte ga uspravno. Mogao bi da izraste u spomenik.
278 Orden rada na kaputu, kaput na košulji, košulja na čoveku, a čovek na sastanku.
279 Opoštenio se. Krade samo koliko mu je potrebno.
280 Rade dvokratno, a kradu non-stop.
281 Nova rubrika: „Vi pitate – niko ne odgovara“.
282 Loš, lošiji, najbolji.
283 Manje spomenika – više životnog prostora.
284 Najveće su kamate na unovčenu glupost.
285 Da su problemi naduvani, bili biste na visini zadatka.
286 Mnoge stvari su nadohvat ruke. Treba samo saviti kičmu.
287 Svaka društvena faza počinje od spermatozoida.
288 Panjevi imaju najdublje korene.
289 Ako su koreni krize duboki, široki i visoki, ne znači da su predimenzionirani.
290 Možda bi i otadžbinu trebalo pitati koliki je ko patriota.
291 Nužda zakon ne menja, već usrana motka.
292 Samo zaglušujući aplauz garantuje potpunu slobodu govora.
293 Delegatsko pitanje: Kolike su dnevnice?
294 Toliko su utanjili, da ni savest nema za šta da ih ugrize.
295 Ako nastavi da prosipa gluposti, ostaće bez igde ičega.
296 Niko ne saoseća kao naš čovek. Boli ga za sve.
297 Ugnezdio se, ali ne nosi jaja.
298 Iza dva prsta zaklanja se ceo čovek.
299 Pored nekih strašila i biljke se plaše da niknu.
300 Još nijedan lopov nije promenio zanimanje.
301 Dug čine tri slova i bezbroj cifara.
302 Čemu kamen temeljac, ako je tlo stenovito?
303 Nije On napravio propust. Propust je napravio Njega.
304 Guske su spasle Rim, a vama neće pomoći ni novinarske patke.
305 Otkad je pukla tikva, grickamo semenke.
306 Linija je zbir tačaka dnevnog reda.
307 Kakva simultanka! Sve ih drži u šahu!
308 Premiju je izvukao premijer. Dobio je najbolji narod na svetu.
309 Vlast kvari čoveka, ali joj ni on ne ostaje dužan.
310 Ljudi se razlikuju po tome što imaju jednaka prava.
311 Jedinstveno jugoslovensko tržište je jedinstveno u svetu.
312 Njihova širokogrudost je tolika, da se uvek može naći mesta za još jedan orden.
313 Nedostatak političkog sluha ne možete nadoknaditi prislušnim aparatima.
314 Otkad su mu zapušili usta, bolje čuje.
315 Za pobede koje ste izvojevali niko vam nije kriv.
316 Put demokratizacije bio bi širi da smo imali više građevinskog materijala.
317 Ko ne veruje, treba ga razuveriti.
318 Statističar lupa pesnicom o sto posto.
319 Odmah se vraćam, dođite sutra!
320 Nije ljudski, ali je pošteno.
321 Ne zapostavljajte rad nogu. Nikad ne znate kada će vas glava izdati.
322 Nije se ogrešio o zakon, već o izmene i dopune.
323 Lako izlazimo na kraj s ideološkim protivnicima, ali teško s istomišljenicima.
324 I kad su na granici razuma, oni su na liniji.
325 Kažnjavaju prema zaslugama.
326 Vaše primedbe su na mestu. Gde su bile, tu su i ostale.
327 Neprijatelj je pošteniji od nas. Još nas nije izdao.
328 Cenim svakog apsolutistu koji ima apsolutnu vlast. Nad samim sobom.
329 Ništa nije rađeno bez znanja drugova koji pojma nemaju.
330 Pravi demagog citira narod.
331 Iz socijalizma put vodi u komunizam ili u MMF.
332 Kada kentaur preuzme vlast, stopu inflacije zamenjuje kopito.
333 A počelo je pipanjem pulsa.
334 Boli me briga. Izgleda da će promena vremena.
335 Kad svi govore istinu, nikom ne verujem.
336 Ako izaberemo najbolje, ko će raditi?
337 U moru problema najbolje se snalaze ajkule.
338 Ni dana bez retka, ni noći bez metka.
339 Nisu razlike među nama, već u nama.
340 Neprijatelji svih boja su plavi, beli, crveni.
341 „Pazi, ujeda!“ – prvobitno se odnosilo na njegovog psa.
342 Najveće tragedije nisu izvedene na daskama, već na panjevima.
343 Trojanskom konju se ne gleda u zube, već pod rep.
344 Na glavnom ulazu piše: „Ulaz otpozadi“.
345 Kočničari, napred!
346 Slava udara u glavu. Zna gde je otpor najmanji.
347 Istorijska distanca: juče jedno, danas drugo.
348 Ako su zasluge za narod, odlikujte narod.
349 Ljudi koji sanjaju u bojama su maštoviti. Ipak najmaštovitiji su oni čiji su snovi crveni.
350 Treba birati više. Oni imaju šire vidike.
351 Nisu činjenice tvrdoglave, već oni koji ih ne poštuju.
352 Tajna njegovog uspeha je – strogo poverljive prirode.
353 Neki odgovorni drugovi prave nepromišljene greške. Kakve li bi pravili da samo malo promisle.
354 Stranputica je izvidnica revolucionarnog puta.
355 Posle bezbroj promašaja, konačno je pogodio šta je hteo da kaže.
356 Uhvatili su ga na delu. Radio je.
357 Situacija nije ružičasta. Mi ne robujemo samo jednoj boji.
358 Ne može brod da potone u plićaku.
359 Da li su protiv sadašnjice oni koji se bore za bolje sutra?
360 Između nas je linija.
361 Politika svršenog čina je urodila plodom. Dokaz su vanbračna deca.
362 Prolaze minuti ćutanja, a mi nikoga ne sahranjujemo.
363 Neviđene gluposti su najupadljivije.
364 Nisam ja sa vama čuo ovacije!
365 Mnogim odgovorima ne odgovaraju pitanja.
366 Kovali smo bratstvo i jedinstvo dok ga nismo utanjili.
367 Jedva sam vas prepoznao. Uopšte se ne menjate.
368 Nigde nema ovolike slobode mišljenja.
369 Neko pobedi za prsa, a neko za stražnjicu.
370 Dinar je sredstvo plaćanja, a dolar – otplaćivanja.
371 Toliko je toga što nam bode oči da naprosto sumnjam u moć akupunkture.
372 Najviše se plašim nevidljivih senki.
373 Sizif je gurao kamen sa srca.
374 Toliko su postigli pobeda da bi im čak i Pir pozavideo.
375 Jesu li svetli trenuci kada munje sevaju?
376 I doživotna robija je uslovna kazna.
377 Kakav lavirint; nikako da dođem sebi.
378 Kakva nesebičnost! Ne bore se oni za sebe, već za vlast.
379 Linija se izvlači.
380 Lako je biti pošten kada nemaš drugog izbora.
381 Da nije toliko grabljivica, druge bi nam ptice pevale.
382 On je naše gore list. Nikako da otpadne.
383 Najviše drže do naroda oni koji mu ne daju da krene.
384 Verovali ili ne, ni Ripliju nismo više zanimljivi.
385 On je čovek sa hiljadu lica. Svaka bista liči na njega.
386 Najbolje se vidi odozdo gde krov prokišnjava.
387 U ime naroda, a u svoje prezime.
388 Od lopovluka se može živeti pošteno.
389 Toliko smo u krizi da se može već razmišljati o jubileju.
390 I kad bismo izvozili bumerange oni bi nam se vraćali.
391 Poslednje se smeju hijene.
392 Biti toliko u pravu je – nepristojno.
393 Zar je potrebna dozvola za rad?
394 I sloboda se razmnožava deobom ćelija.
395 Ispirali su nam mozak. Da bismo ih lakše upamtili.
396 Ako ne možete pravo, idite bar uspravno.
397 Svi smo mi iz istog mesta.
398 Dok je našla što je tražila, izgubila je što je imala.
399 Što je više ključaonica, vidici su širi.
400 Javnost je uznemirena njihovom ravnodušnošću.
401 Neprijatelj se vešto kamuflirao. Ne razlikuje se od nas.
402 Imaju jasan kurs, ali nikako da ga završe.
403 Laž je tačka gde se seku dve istine.
404 „Važno je učestvovati!“ – reče jedini kandidat.
405 Na policijskom časovniku palice pokazuju koliko je sati.
406 Što su imali da kažu, odavno su rekli. Ostalo je – eho.
407 Obrazovano je udruženje nepismenih.
408 Avangardno pozorište – pozorište jednog glumca.
409 Tabu-tema je aforizam bez reči.
410 Ja sam rekao što mislim i dobio sam zasluženu kaznu. On je govorio što drugi misle i dobio je nezasluženu nagradu.
411 Usamljeni su hrabri. Zato i jesu usamljeni.
412 Ko duže čeka posao, pre će ga dobiti.
413 Lako je biti prvi kad te drugi goni.
414 Jedni su za srp, drugi za čekić, a najviše ih je za motku.
415 Sve je bilo korektno. Usledila je ispravka.
416 Da nije bilo toliko vrhova, manje bismo imali provalija.
417 Ozvučenje je dobro. Čuje se samo aplauz.
418 Samo svetle perspektive stvaraju optičke varke.
419 Poslednja reč tehnike biće – upomoć!
420 Ako čitaoci čitaju između redova, onda i pisci treba da pišu između redova.
421 Vaše zasluge su prerasle naše mogućnosti.
422 Ko vedri i oblači, nije za meteorologa.
423 Nije sve u novcu. Ima valjda nečeg i u vama.
424 Ne upirite prstom, nego svom snagom.
425 Problemi su složeni – u mozaik.
426 Na tajnoj večeri svi su se založili za javnost u radu.
427 U sadašnjem trenutku svi smo degustatori.
428 Ne cvetaju nam ruže, već visibabe.
429 U njega možete imati bilo kakvo poverenje.
430 Pravo na grešku ne znači obavezu.
431 Uz drvo koje raste uspravno, teže se uspeti.
432 Iz nepoznatih razloga prešao je na moju stranu.
433 Aplauzom se može štošta zataškati.
434 Drugovima koji pišu crvenom olovkom svaki dan je praznik.
435 Zasluge bi mu bile veće da ni prstom nije mrdnuo.
436 U našem lavirintu svi putevi su pravi.
437 Ako živite u pogrešno vreme, greškom zauzimate pravo mesto.
438 Problem su rasvetlili iz svih uglova. Pravih.
439 U toku sam, nosi me struja.
440 Podlegao je rečima.
441 Neprijatelj je na našoj strani.
442 Nije on čovek od pera, vec od držalja.
443 Stalo nam je do istine. Dalje ni makac.
444 Odavanje dužne pažnje je poseban vid zaduživanja.
445 Ubedili su me da sam u pravu.
446 Zakidajući na meri, obogatili su socijalističku praksu.
447 Satiričar izmišlja ono što vidi.
448 Istina je – lagali su nas.
449 Postignuti rezultati ih ohrabruju da prave još veće gluposti.
450 Kako god okrenete, ne ide. Izgleda da preterujete sa rotacijom.
451 Samoubice, pokušajte sa bumerangom.
452 Otupili su oštricu, ali ne i vrh.
453 Promenili su uloge, a zadržali isti repertoar.
454 Spasili bi oni njega, ali ne mogu da ga uhvate ni za glavu, ni za rep.
455 „Vi se ne možete ravnati s nama!“ – reče drug koji obećava brda i doline.
456 Ne verujem u veštice i vampire. Ja verujem u vas.
457 Da nije pravde, svi bismo bili jednaki.
458 Napravili su mu medveđu uslugu. Rodiće mečku.
459 Kakva sloboda govora, ad se ne može doći do reči?
460 Analfabeta ne preti kažiprstom, vec palcem.
461 Znamo mi vas, ali sebe ne možemo da prepoznamo.
462 Ko guta knedle, ima tvrdu stolicu.
463 Dogovorili smo se i tačka. A trebalo je – zarez.
464 „Svi smo jednaki!“ – reče budala.
465 Ako šahisti žrtvuju kvalitet, ne morate vi.
466 On svakog mrava prema sposobnostima, a svakom nesitu prema potrebama.
467 Što je više poštenih, šanse lopova su veće.
468 Za uznemiravanje javnosti okrivljena je javnost.
469 Lakše je biti veran drugima nego sebi.
470 Ne možemo se pomiriti s činjenicama, jer se ni one ne mire s nama.
471 Završio sam likovnu akademiju, pa sad mogu da se slikam.
472 Po logici stvari, ali ne po logici ljudi.
473 Prijateljstva prestaju kada se ljudi upoznaju.
474 Odričemo se svega, ali ne i svakoga.
475 Otkad je postigao cilj, ne prestaje da trči počasne krugove.
476 Pre je pasulj bio narodna hrana, a danas su knedle.
477 Verujem vam samo onoliko koliko mi dozvoljava moje praznoverje.
478 Neopravdano su ga zapostavili. A trebalo je – opravdano.
479 Rezultat je ispod linije.
480 Pukotina je naša linija vodilja.
481 Vratio je knjižicu čim ju je pročitao.
482 Ko prelazi preko svega, brzo se ukalja.
483 Dug prema istoriji je manji od duga prema budućnosti.
484 Minus gore, minus dole, i eto znaka jednakosti.
485 U začaranom krugu svaka tačka je potencijalni centar.
486 Pametniji popuštaju pod pritiskom.
487 Izrekli su mu poslednju opomenu ko zna koji put.
488 „Budite bez brige, isplivaćemo!“ – reče som.
489 Drug je svestan situacije u kojoj se ne nalazi.
490 U cajtnotu smo baš zato što imamo vremena za sve.
491 Društvo koje beleži samo uspehe ima glomazan činovnički aparat.
492 Čim dignu glavu, navuku im prezervative.
493 Ako je vreme novac, onda znam koliko je sati.
494 Istina je sve veća.
495 Nekome život visi o koncu, a nekome o užetu.
496 Ako vi ne možete bez njega, ni mi ne možemo bez nje.
497 Razlika je i u znaku jednakosti.
498 Pijani od sreće nisu na liniji.
499 Srp i čekić su hladno oružje.
500 Objašnjavajući šta je hteo da kaže prethodnom rečenicom, napisao je roman.
Za pročišćavanje krvi Uzeti bocu od 2 litre, napuniti (svežim) cvetovima jaglike (jagorčevine), naliti belim vinom. Neka stoji 14…
Vino za srce 10 svežih peršuna, zajedno sa listovima staviti u 1 litar čistog belog vina. Dodati kašiku vinskog…
Za pluća Žvakati koren iđirota i sok koji izađe treba progutati sa čajem od hajdučke trave a čvrstu materiju…
Za obolele žlezde Bocu maslinovog ulja napuniti majoranom. Ostaviti da odstoji 10 dana na suncu. Obolele žlezde periodično mazati…
Zašto horoskopski znaci pate od nesanice?OVAN - smatra da je spavanje suviše lako i izaziva sebe da li može celu…
SMS muzičke želje Mojoj ženi koja se vratila iz ludnice: Ostala si uvijek ista! Za moju devojku, koju mnogo volim i…
Rečnik poslovnih ljudi U SVETU KOD NAS Dragi kolega, dugo se nismo videli. 'de si, pizda ti materina! Gospodin…
Podaci o Povelji Hamasa Povelja Hamasa je formulisana tokom kasnih 1980-tih godina. Redigovana je i odobrena od strane Ahmada Jasina,…
Lekcija iz menadžmenta Mesar se jako iznenadio kad je video da mu pas ulazi u mesaru, pa ga je oterao. Ali…
Zakup stanova SADRŽAJ- Pojam- Pravne osobine ugovora o zakupu - Bitni elementi ugovora o zakupu 1. predmet…