Rastanak
Svaki rastanak može da bude težak. Meni se do sada najveći rastanak desio pre četiri meseca. To je bilo s društvom s kojim sam provodio sve svoje slobodno vreme.
Osnovna škola će mi doživotno ostati u sećanju. Bio je to moj najlepši period u dosadašnjem životu, period koji sada polako i sve više i više nestaje.
Kopaonik. Jun 1994. Matursko veče. Generacija '79. Svi uredni i doterani. Svi raspoloženi svesni da će ovu noć dugo pamtiti, i svi tužni svesni šta će doći posle toga. Ali, tmurne misli smo odbacili, bar za ovu noć.
Kada smo se sredili u svojim sobama, polako smo odlazili dole, u svečanu salu. Svaki razred je imao svoj sto. Nastavnici su bili malo dalje od nas, naviknuti na ovakve događaje koji su im se zbivali svake 4 godine. Ali, nama je to bilo nešto novo.
U svečanoj sali za stolom, svi smo se raspričali. Raspoloženje je raslo. Došla je na red i svečana večera. Posle nje, pa sve do ujutru, svirala je uživo muzika. Svi učenici su igrali, a neki su čak uzeli mikrofon u ruke i zapevali. Na kraju večeri svaki razred se zahvalio svom razrednom starešini na trudu tokom protekle četiri godine. Nekim nastavnicima su suze potekle niz obraze.
U toj noći potrošili smo sve svoje filmove. Fotografisali smo se na svakom koraku, znajući da su to poslednje uspomene iz perioda osnovne škole koje ćemo tokom života gledati i prisećati se.
Oko 4 h ujutro nastavnici su rekli 'fajront'. Morali smo da se povučemo u sobe. Ali, niko nije spavao. Okupili smo se u jednoj prostoriji i razmišljali o prošlim vremenima provedenim zajedno.
Bilo nam je lepo. A sada će svako svojim putem. Za nas će početi nov život. Videćemo se samo ponekad u prolazu, prisećajući se starih slika.
Matursko veče. 'Rastanak' jedne generacije.