TRGOVINSKI SUD U __________

POVERILAC: Preduzeće „AAA“ iz __________, ul. __________
 
DUŽNIK: Preduzeće „BBB“ iz __________, ul. __________

Radi: prinudnog poravnanja, u 2 primerka, priloga 1

Protiv rešenja Trgovinskog suda u __________ br. ____ od ____, poverilac ulaže

Zbog pogrešne primene Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji.

Rešenjem Trgovinskog suda u __________ br. ___ od ___ odobreno je zaključeno prinudno poravnanje između dužnika i njegovih poverilaca, i to tako što se obaveze dužnika smanjuju na iznos 70 %, sa rokom isplate 2 godine.

Poverilac „AAA iz __________ prijavio je svoje potraživanje u iznosu od 1.000.000,00 dinara. Na ročištu za prinudno poravnanje dužnik je osporio ovo potraživanje kao neosnovano, i veće poravnanja nije odobrilo ovom poveriocu da glasa o predloženoj ponudi, jer je utvrdilo da on svoje potraživanje nije učinio verovatnim.

Utvrđeno je da ukupne obaveze dužnika iznose 400.000,00 dinara. U postupku glasanja, učestvovala su 3 poverioca, preduzeće „CCC“ iz ________ sa potraživanjem od 100.000,00 dinara, preduzeće „DDD“ iz ________ sa potraživanjem od 100.000,00 dinara i preduzeće „EEE“ iz _______ sa potraživanjem u iznosu od 200.000,00 dinara.

Da je veće odobrilo poveriocu „AAA“ da glasa, potraživanja gornjih poverilaca, u odnosu na ukupnu masu iznosila bi samo 28 %, a potraživanje preduzeća „AAA“ učestvovalo bi sa 72%.

Kako su navedena 3 poverioca glasala ZA ponudu koju je stavio dužnik, ponuda je prihvaćena i poravnanje odobreno, pošto poveriocu „AAA“ nije bilo dozvoljeno da glasa.

Poverilac je u toku prvostepenog postupka naveo da oko navedenog potraživanja, između dužnika i preduzeća „AAA“ traje sudski spor, ali veće nije ovu činjenicu uzelo u obzir.

Međutim, poverilac je sada primio prvostepenu presudu kojom je njegov tužbeni zahtev usvojen u celini za iznos od 900.000,00 dinara, što sa kamatom iznosi oko 1.000.000,00 dinara.

DOKAZ: Presuda Trgovinskog suda u __________ br. ___ od ____.

Prvostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo, i to odredbu člana 36 stav 3 Zakona o prinudnom poravnanju stečaju i likvidaciji, kada je navedenom poveriocu nije odobrio da glasa, jer je njegovo potraživanje tada, a naročito sada, učinjeno verovatnim. Posledica pogrešne primene materijalnog prava je visina ukupnih obaveza dužnika, jer njegove ukupne obaveze iznose 1.400.000,00 dinara, a ne 400.000,00 dinara, kako je utvrdio prvostepeni sud.

Prema tome, poverilac predlaže da drugostepeni sud ukine prvostepeno rešenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.