BORIS NOVKOVIĆ – VUKOVI UMIRU SAMI

()

VUKOVI UMIRU SAMI

Tišina k’o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Ova ljubav je bila priviđenje
Nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao još koji sat
A vani nemir ko da je rat
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K’o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K’o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

Tišina k’o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K’o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

Dunavom, Dunavom, Dunavom, Dunavom, Dunavom, Dunavoooooom, Dunavom

I opet Dunavom plove brodovi
A ti više za mene ne brini
K’o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

K’o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami   

Ocenite ovu stranu

Prosečna ocena / 5. Ocene:

Za sada nema ocena! Budite prvi/prva koji/koja će oceniti ovu stranu.

Pošto ste zadovoljni ovim sadržajem...

Zapratite nas!

Žao nam je što vam se ovaj sadržaj nije dopao!

Pomozite nam da poboljšamo sadržaj!

Kako možemo da poboljšamo sadržaj?

Autor

Pretplati se
Obavesti o
guest
Ocena
0 Komentari
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare