„Sudjelovao sam na MESAM-u, Šlageru, Zagrebfestu i Pjesmi Eurovizije. Tada se javlja nova tema – folk u zabavnoj glazbi, što se pogrešno i pejorativno nazivalo ‘greko’. Jer, riječ je naprosto o reduciranom ritmu… um-ca ili um-ca-ca, um-ca-ca koji može razumjeti i slušatelj bez sluha, a grčka je glazba nešto sasvim drugo.

Pjesme kao Zora je svanula, Put putujem, Piši mi, imale su velik odjek, pa sam zaključio da bih se i ja mogao okušati na tom terenu i napisao sam Žuto lišće ljubavi. Bez ikakve naročite reklame istoimeni je album postao najtiražnija Oliverova ploča“, prisjetio se jednom prilikom Runjić.

No, poznato je i da ovo nije bila jedna od Oliverovih omiljenih pjesama: „Oko Žutog lišća s Oliverom se i dan-danas natežem. Pjeva ga jer ga publika traži, iako tu pjesmu ne voli. A ja smatram da Žuto lišće ljubavi nije ništa lošija pjesma od Oprosti mi, pape i da ga je vratila u život. Može mu se gaditi koliko hoće, od početka je bio protiv nje, ali 1987. diskografski ga je vratila na noge“.