Lajmska bolest – lyme borreliosis

()
Lajmska bolest – lyme borreliosis
 

         Lajmska bolest je multisistemsko oboljenje izazvano spirohetom Borrelia burgdorferi, koju na čoveka prenosi krpelj svojim ubodom. Ovo je kosmopolitsko oboljenje koje je često i u našoj zemlji. Bolest može izazvati teška oštećenja mnogih organa i tkiva, pa čak i sa trajnim posledicama. Ova bolest je prepoznata tek 1975. god. u toku epidemije u mestu Lyme, po kome je i dobila ime. Zove se i ‘Steere’s disease’ po autoru koji je prvi proučio i publikovao.

    Etiologija i epidemiologija
  Lajmsku bolest izaziva spiroheta Borrelia burgdorferi. Njeni glavni prirodni rezervoari i izvori su mnogobrojni iksodidni krpelji (kod nas Ixodes ricinus). Borelije se nalaze u sadržaju digestivnog trakta krpelja. Zaražavanje ljudi i mnogih životinja nastaje transmisivnim putem, kada krpelj prilikom uboda regurgitira svoj crevni sadržaj sa spirohetama i inokuliše ih direktno u kožu pacijenta. Krpelji su zarazni u svim svojim razvojnim stadijumima. Mogu da izazovu i horizontalnu transmisiju spiroheta, budući da se hrane krvlju mnogih životinja.
  Krpelja ima po parkovima, livadama, šumama, plažama, izletištima. Najviše ih ima s proleća, leti i s jeseni, što prati i povećanje incidence lajmske bolesti. Krpelji se najčešće nalaze u travi i napadaju ljude koji borave u prirodi. Ne treba zaboraviti i ulogu domaćih pasa, koji posle šetnje kroz travu donose krpelje u kuću i stanove.
  Najčešći su ubodi na nogama, preponama, pazuhu, vratu itd. Mogu da obole pacijenti svih uzrasta, zanimanja i oba pola, jer je osetljivost na spirohetu opšta.
  Lajmska bolest je kosmopolitsko oboljenje. Poznata su endemična žarišta, kojih ima i u našoj zemlji. U Beogradu i okolini je zaraženo oko 30% krpelja. Ali njihov ubod nije obavezno zarazan, pre svega što pacijenti najčešće brzo odstrane krpelja, tj. pre nego što se dogodi transmisija borelija. Inače, krpelj se rilicom zarije u kožu i ostaje dok ga čovek ne oseti ili zapazi i odstrani, ili dok sam ne otpadne kad se nasisa krvlju.
     Patogeneza
   Ulazna vrata za borelije su mesta uboda krpelja, kojom prilikom one bivaju inokulisane u kožu. Borelije dospevaju u krvotok i putem krvi vrše invaziju više organa i tkiva.
     Klinička slika
   Lajm borelioza je poznata kao sistemsko oboljenje, koje može da zahvati kožu, zglobove, srce, CNS i dr. Zato klinička slika može biti vrlo kompleksna sa kraćim ili dužim tokom bolesti. Stoga je uobičajena klinička podela na: inaparentne infekcije, prvi stadijum, drugi i treći stadijum, odnosno hronični oblik lajm borelioze.
   Inkubacija-obično iznosi 1-30 dana, prosečno 8 dana.
   Inaparentna infekcija. Sreće se u oko 5% slučajeva. Kod njih postoji podatak o ubodu krpelja, serološke reakcije ukazuju na infekciju, ali nema nikakvih kliničkih simptoma ni znakova, sem sveže papule na mestu uboda krpelja.
   Prvi stadijum: počinje dosta naglo tokom prve tri sedmice od uboda i to jasnom promenom po koži, zvanom ’Erythema migrans’. To je crvena, jasno ograničena ploča, promera obično 10-30 cm, sa uzdignutim rubom, koja je prstenastog oblika, a može biti i u vidu makulopapulozne ospe. Na mestu uboda krpelja javlja se slab otok, bol i svrab. Eritem može biti praćen lokalnim ili generalizovanim limfadenitisom. Opšti infektivni sindrom je obično slabo izražen..
   Pojava Erythema migrans je neposredni povod da se bolesnik javi lekaru. To je patognomoničan znak, odnosno ‘marker’ za dijagnozu lajmske bolesti.
   Drugi stadijum: kod nekih bolesnika klinički tok lajmske bolesti se nastavlja pojavom novih, često mnogobrojnih pločastih, anularnih i drugih promena po koži. One mogu da nastanu 20-30 dana kasnije od prvih znakova eritema migrans.
U ovom stadijumu mogu se javiti posle nekoliko nedelja znaci oštećenja na drugim organima i to raznog intenziteta, te bolest poprima subakutni tok. Najčešće su zahvaćeni zglobovi, kardiovaskularni sistem i centralni nervni sistem.
Reumatološka simptomatologija je dosta česta. Uglavnom je to lajmski artritis jednog ili više zglobova, koji može da recidivira i migrira. Najčešće je zahvaćeno jedno ili oba kolena.
Kardiološki poremećaji se mogu razviti posle 6-8 nedelja i obično se radi o A-V bloku različitog intenziteta, koji se brzo povlači.
Neurološka oštećenja, mada retka, mogu zahvatiti kako periferni, tako i centralni nervni sistem.
   Treći stadijum: predstavlja dugotrajna, pa i hronična oštećenja sa dubioznom prognozom napred navedenih kliničkih manifestacija na zglobovima (reumatoid artritis i tome sl.) i CNS-u (neuroborelioza).
   Klinička slika lajm borelioze, njen tok i procenat komplikacija, znatno variraju, što zavisi od mnogo faktora.
      Dijagnoza
   U zavisnosti od stadijuma bolesti, postavlja se na osnovu: anamnestičkog podatka o ubodu krpelja, pojavi Erythema migrans, postojanju oštećenja koštanozglobnog sistema, srca, CNS-a ili drugih organa. Uobičajena je leukocitoza, ubrzana sedimentacija eritrocita i pojava antitela. Od seroloških reakcija ima značaja: određivanje ukupne količine IgA, IgM i IgG, ELISA test, otkrivanje antitela na boreliju testom indirektne imunofluorescencije, test pasivne hemaglutinacije i dr.
     Prognoza
   Prognoza lajmske bolesti zavisi od toga kada je dijagnoza postavljena, zatim od stadijuma bolesti, od blagovremeno započete i celishodno vođene antibioterapije i po potrebi timskog lečenja.
Prognoza inaparentne infekcije je uvek dobra. U principu je dobra prognoza kod bolesnika, kod kojih se primeni antibioterapija odmah posle pojave eritema migrans, jer se tako predupredi dalji razvoj bolesti, odnosno oštećenja drugih organa.
     Lečenje
   Još uvek nije izrađen doktrinarni pristup, pogotovo kada je u pitanju izbor antibiotika i dužina lečenja. Ipak, preovladava mišljenje da ubod krpelja bez eritema nije indikacija za serološko ispitivanje niti terapiju, odnosno da je antibioterapija nepotrebna kod inaparentnih slučajeva infekcije. Međutim, čim se pojavi eritema migrans, terapija antibioticima je obavezna, jer povoljno utiče na dalji tok bolesti i smanjuje opasnost od komplikacija i hroniciteta.
U prvoj fazi bolesti uglavnom se preporučuje tetraciklin u toku 10-30 dana (što zavisi od trajanja eritema), ili amoksicilin (3-4 nedelje), odnosno ampicilin i dr.
U drugom stadijumu bolesti se preporučuje hospitalizacija i parenteralna primena visokih doza kristalnog penicilina, u upotrebi je i ceftriakson.
Kod hroničnih oblika bolesti terapiju uglavnom preduzima odgovarajući specijalista (reumatolog, neurolog i dr.).
Ima autora koji ukazuju na recidiv lajmske bolesti i pojavu komplikacija nakon nekoliko meseci, čak i posle dugotrajne i kombinovane antibioterapije, još od prve faze bolesti.

Ocenite ovu stranu

Prosečna ocena / 5. Ocene:

Za sada nema ocena! Budite prvi/prva koji/koja će oceniti ovu stranu.

Pošto ste zadovoljni ovim sadržajem...

Zapratite nas!

Žao nam je što vam se ovaj sadržaj nije dopao!

Pomozite nam da poboljšamo sadržaj!

Kako možemo da poboljšamo sadržaj?

Autor

Pretplati se
Obavesti o
guest
Ocena
0 Komentari
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare